Pregled vrsta riječi u njemačkom jeziku
Übersicht der Wortarten im Deutschen
10 vrsta riječi u njemačkom jeziku
| Deutsche Wortart | Prevod |
|---|---|
| Nomen oder Substantiv | imenica |
| Verb oder Tätigkeitswort | glagol |
| Adjektiv oder Eigenschaftswort | pridjev |
| Pronomen oder Fürwort | zamjenica |
| Adverb oder Wiewort | prilog |
| Numerale oder Zahlwort | broj |
| Präposition oder Verhältniswort | predlog |
| Konjunktion oder Bindewort | veznik |
| Interjektion oder Ausrufewort | uzvik |
| Artikel oder Geschlechtswort* | član |
Postoje riječi koje se mogu mijenjati (deklinirati, konjugirati) i one koje se ne mogu mijenjati. Ova tabela pokazuje koje su vrste riječi promjenjive, a koje nisu:
Promjenjive vrste riječi
|
Veränderliche Wortarten |
|---|
| Nomen oder Substantiv |
| Verb oder Tätigkeitswort |
| Adjektiv oder Eigenschaftswort |
| Artikel oder Geschlechtswort |
| Pronomen oder Fürwort |
| Numerale oder Zahlwort |
Nepromjenjive vrste riječi
|
Unveränderliche Wortarten |
|---|
| Adverb oder Wiewort |
| Präposition oder Verhältniswort |
| Konjunktion oder Bindewort |
| Interjektion oder Ausrufewort |
Imenice (Nomen)
su riječi koje označavaju osobu, mjesto, stvar ili apstraktne pojmove. Tako razlikujemo konkretne imenice i apstraktne imenice. Konkretne imenice su materijalne i mogu se vidjeti ili dodirnuti (Autoauto, Hauskuća Vidi u rječniku..., Hund). To nije moguće sa apstraktnim imenicama - na primjer prijateljstvo (Freundschaft) ili ljubav (Liebeljubav Vidi u rječniku...). Na njemačkom se imenice zovu još i Hauptwörter, Substantive ili Namenwörter. Imenice imaju rod (muški, ženski ili srednji) i padeže (nominativ, genitiv, dativ i akuzativ). Sve imenice se pišu velikim početnim slovom.
Glagoli (Verben)
Glagoli pružaju informacije o aktivnosti, procesu ili stanju. Stoga su poznati i kao Tätigkeitswort ili Tu(n)wort. Glagol ima mnogo funkcija i zadataka i stoga je najvažnija riječ u rečenici. Može biti u različitim vremenima i raspoloženjima. Promjena glagola se zove konjugacija i odnosi se na promjenu glagola ovisno o osobama (ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona) i vremenskim oblicima (sadašnjem, prošlom, budućem i sl.). Konjugacija je proces mijenjanja glagola u skladu s gramatičkim pravilima i kontekstom u kojem se glagol koristi. Primjeri: gehenići Vidi u rječniku... (ići), essenjesti Vidi u rječniku... (jesti), schlafenspavati Vidi u rječniku... (spavati)
Pridjevi (Adjektive)
su riječi koje detaljno opisuju imenice i daju im dodatna svojstva. Obično se nalaze ispred imenice koju opisuju. Pridjevi se mijenjaju (dekliniraju) ovisno o rodu, broju i padežu imenice koju opisuju. U nekim slučajevima se adjektivi mogu koristiti bez deklinacije, posebno kada se koriste uz "sein" (biti) ili "werden" (postati). U njemačkom jeziku postoje tri osnovna stepena adjektiva: pozitiv, komparativ i superlativ. Pozitivni oblik adjektiva koristi se za izražavanje jednostavne karakteristike (npr. schön - lijepo), dok se komparativ koristi za uspoređivanje dvije stvari (npr. schöner - ljepše) i superlativ za izražavanje najvišeg stepena karakteristike (npr. am schönsten - najljepše).
Zamjenice (Pronomen)
Zamjenice su riječi koje se koriste umjesto imenica kako bi se izbjegla ponavljanja i poboljšala čitljivost rečenice. Lične zamjenice koriste se za zamjenu imenica koje se odnose na osobe. One uključuju "ich" (ja), "du" (ti), "er" (on), "sie" (ona), "es" (ono), "wir" (mi), "ihr" (vi) i "sie" (oni/one). Pokazne zamjenice koriste se za pokazivanje na nešto ili nekoga. One uključuju "dieser" (ovaj), "jener" (onaj), "dasselbe" (isto), "derjenige" (onaj), "solcher" (takav) i "welcher" (koji). Upitne zamjenice koriste se za postavljanje pitanja. One uključuju "wer" (ko), "was" (šta), "welcher" (koji), "wann" (kada) i "warum" (zašto). Relativne zamjenice koriste se za povezivanje u kompleksne rečenice. One uključuju "der" (koji), "die" (koja), "das" (koje), "welcher" (koji), "wo" (gdje) i "wenn" (kada).
Prilozi (Adverbien)
su riječi koje se koriste za opisivanje glagola, pridjeva ili drugih priloga. Oni se obično koriste za izražavanje načina, mjesta, vremena, količine ili intenziteta radnje. Postoji mnogo vrsta priloga, a neke od najčešće korištenih uključuju:
- Zeitadverbien (adverbi vremena): heute (danas), gestern Vidi u rječniku... (jučer), morgen (sutra)
- Ortsadverbien (adverbi mjesta): hier (ovdje), da (tu), oben (gore), unten (dolje)
- Modaladverbien (adverbi načina): schnell (brzo), langsam (sporo), gut (dobro), schlecht (loše)
- Gradadverbien (adverbi količine): sehr (vrlo), viel (mnogo), wenig (malo), genug (dovoljno)
- Negationsadverbien (adverbi negacije): nicht (ne), nie (nikad), kein (ni jedan)
Prilozi se obično stavljaju iza glagola u rečenici. Primjeri uključuju "Ich lese gerne" (Rado čitam.), gdje se "gerne" koristi za opisivanje načina čitanja (rado), ili "Wir fahrenvoziti Vidi u rječniku... morgen frührano Vidi u rječniku... nach Berlin" (Sutra rano vozimo za Berlin), gdje se "morgen" (sutra) i "früh" (rano) koriste za opisivanje vremena putovanja.
Veznici (Konjuktionen)
su riječi koje se koriste za povezivanje rečenica, riječi ili fraza u njemačkom jeziku. Oni su važni za stvaranje smislene, gramatički ispravne rečenice i izražavanje različitih ideja i odnosa između njih.
Postoji nekoliko vrsta vezničkih riječi u njemačkom jeziku, a neke od najčešće korištenih uključuju:
- Koordinierende Konjunktionen (Koordinacijski veznici): und (i), oder (ili), aberali Vidi u rječniku... (ali), dennjer | nego | zapravo Vidi u rječniku... (jer), sowie (kao i)
- Subordinierende Konjunktionen (Subordinacijski veznici): weiljer Vidi u rječniku... (jer), dass (da), wennkada | ako Vidi u rječniku... (ako), obwohliako Vidi u rječniku... (iako), damits time Vidi u rječniku... (da bi)
Koordinacijski veznici se koriste za povezivanje rečenica koje su jednako važne i neovisne jedna o drugoj. Primjerice, "Ich mag Kaffee und Tee" (Volim kafu i čaj), gdje se "und" koristi za povezivanje dviju jednako važnih rečenica.
Subordinacijski veznički riječi koriste se za povezivanje glavne rečenice s ovisnom rečenicom. Ovisna rečenica je rečenica koja ne može stajati sama za sebe i mora biti povezana s glavnom rečenicom da bi imala smisla. Primjerice, "Ich bleibe zuka | za | kod Vidi u rječniku... Hause, weil ich krankbolesno Vidi u rječniku... binbiti (pomoćni glagol za gradnju perfekta) Vidi u rječniku..." (Ostajem kod kuće jer sam bolestan), gdje se "weil" koristi za povezivanje ovisne rečenice "ich krank bin" s glavnom rečenicom "Ich bleibe zu Hause".
Predlozi (Präpositionen)
su riječi koje se koriste za označavanje odnosa između imenice (ili zamjenice). Obično se koriste za opisivanje mjesta, vremena, načina, uzroka i svrhe radnje.
Postoji velik broj predloga u njemačkom jeziku, a neki od najčešće korištenih uključuju:
- anna Vidi u rječniku... (na), aufna Vidi u rječniku... (na), in (u), übero ( nekome ili nečemu ) | iznad | preko Vidi u rječniku... (iznad), unter (ispod), vor (ispred), hinteriza Vidi u rječniku... (iza)
- nebenpored Vidi u rječniku... (pored), zwischenizmeđu Vidi u rječniku... (između), gegenüberprekoputa Vidi u rječniku... (preko puta), entlang (duž), um (oko), bisdo Vidi u rječniku... (do)
- mit (s), ohne (bez), durch (kroz), für (za), gegenprotiv | oko (prilog) - otprilike | za razliku od (konjukcija) Vidi u rječniku... (protiv), trotzuprkos Vidi u rječniku... (usprkos), wegen (zbog)
- aus (iz), zu (do), seit (od), abod Vidi u rječniku... (od), bis (do), vor (prije)
Predlozi obično dolaze ispred imenice ili zamjenice u rečenici. Primjerice, "Ich gehe in die Schuleškola Vidi u rječniku..." (Idem u školu), gdje se "in" koristi za označavanje mjesta radnje.
Čestice (Partikeln)
su riječi koje se koriste za izražavanje raznih značenja, emocija, naglašavanja i drugih funkcija. Često se smatraju nezavisnim riječima, ali se mogu kombinovaati s drugim riječima u rečenici kako bi se izrazila željena ideja ili naglasak.
Postoje različite vrste čestica u njemačkom jeziku, a neke od najčešće korištenih uključuju:
- Modalpartikeln (Modalne čestice): ja (da), nein (ne), doch(i)pak Vidi u rječniku... (ali ipak), wohl (vjerovatno), eben (upravo)
- Gradpartikeln (Čestice količine): sehr (vrlo), viel (mnogo), wenig (malo), genug (dovoljno), ziemlich (prilično)
- Fokuspartikeln (Čestice fokusa): nur (samo), auch (također), sogar (čak), bloß (samo)
- Interjektionen (Interjekcije): ach (ah), oh (oh), au (au), oje (jadno)
- Präfixpartikeln (Prefiks čestice): ver- (povećanje), ent- (smanjenje), los- (odvajanje), auf- (povećanje)
Čestice se mogu koristiti u različitim situacijama. Na primjer, "Ja, ich werde kommendolaziti Vidi u rječniku..." (Da, doći ću), gdje se "ja" koristi kao modalpartikel kako bi se potvrdio odgovor. Također, "Ich habe das auch gemacht" (Ja sam to također napravio), gdje se "auch" koristi kao fokuspartikel kako bi se naglasilo da je osoba također nešto učinila.
Numerale (Brojevi)
Numerale, poznatiji kao Zahlwort u njemačkom jeziku, su riječi koje se koriste za izražavanje brojeva i količina. Oni se koriste za izražavanje godina, datuma, brojeva, mjera i drugih količina.
Postoje dvije vrste numerale u njemačkom jeziku: kardinalni brojevi (Kardinalzahlen) i ordinalni brojevi (Ordinalzahlen). Kardinalni brojevi se koriste za izražavanje broja ili količine, dok se ordinalni brojevi koriste za izražavanje redoslijeda ili pozicije.
Neki od najčešće korištenih kardinalnih brojeva u njemačkom jeziku uključuju "eins" (jedan), "zwei" (dva), "drei" (tri), "vier" (četiri), "fünf" (pet), "sechs" (šest), "sieben" (sedam), "acht" (osam), "neun" (devet) i "zehn" (deset).
Ordinalni brojevi se tvore dodavanjem sufiksa "-te" ili "-ste" na kardinalne brojeve. Na primjer, "erster" (prvi), "zweiter" (drugi), "dritter" (treći), "vierter" (četvrti), "fünfter" (peti), itd.
Numerale se često koriste u različitim kontekstima u njemačkom jeziku. Na primjer, "Ich habe zwei Hunde" (Imam dva psa), gdje se "zwei" koristi za izražavanje broja pasa. Također, "Das ist der dritte Film in dieser Reihered, vrsta, linija Vidi u rječniku..." (To je treći film u ovoj seriji), gdje se "dritte" koristi za izražavanje redoslijeda filma u seriji.
