Pregled vrsta riječi u njemačkom jeziku

Postoje riječi koje se mogu mijenjati (deklinirati, konjugirati) i one koje se ne mogu mijenjati. Ova tabela pokazuje koje su vrste riječi promjenjive, a koje nisu:

su riječi koje označavaju osobu, mjesto, stvar ili apstraktne pojmove. Tako razlikujemo konkretne imenice i apstraktne imenice. Konkretne imenice su materijalne i mogu se vidjeti ili dodirnuti (Autoauto Vidi u rječniku..., Hauskuća, Hund). To nije moguće sa apstraktnim imenicama - na primjer prijateljstvo (Freundschaft) ili ljubav (Liebeljubav). Na njemačkom se imenice zovu još i Hauptwörter, Substantive ili Namenwörter. Imenice imaju rod (muški, ženski ili srednji) i padeže (nominativ, genitiv, dativ i akuzativ). Sve imenice se pišu velikim početnim slovom.

Glagoli pružaju informacije o aktivnosti, procesu ili stanju. Stoga su poznati i kao Tätigkeitswort ili Tu(n)wort. Glagol ima mnogo funkcija i zadataka i stoga je najvažnija riječ u rečenici. Može biti u različitim vremenima i raspoloženjima. Promjena glagola se zove konjugacija i odnosi se na promjenu glagola ovisno o osobama (ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona) i vremenskim oblicima (sadašnjem, prošlom, budućem i sl.). Konjugacija je proces mijenjanja glagola u skladu s gramatičkim pravilima i kontekstom u kojem se glagol koristi. Primjeri: gehenići (ići), essenjesti (jesti), schlafenspavati (spavati) 

su riječi koje detaljno opisuju imenice i daju im dodatna svojstva. Obično se nalaze ispred imenice koju opisuju. Pridjevi se mijenjaju (dekliniraju) ovisno o rodu, broju i padežu imenice koju opisuju.  U nekim slučajevima se adjektivi mogu koristiti bez deklinacije, posebno kada se koriste uz "sein" (biti) ili "werden" (postati). U njemačkom jeziku postoje tri osnovna stepena adjektiva: pozitiv, komparativ i superlativ. Pozitivni oblik adjektiva koristi se za izražavanje jednostavne karakteristike (npr. schön - lijepo), dok se komparativ koristi za uspoređivanje dvije stvari (npr. schöner - ljepše) i superlativ za izražavanje najvišeg stepena karakteristike (npr. am schönsten - najljepše).

Zamjenice su riječi koje se koriste umjesto imenica kako bi se izbjegla ponavljanja i poboljšala čitljivost rečenice. Lične zamjenice koriste se za zamjenu imenica koje se odnose na osobe. One uključuju "ich" (ja), "du" (ti), "er" (on), "sie" (ona), "es" (ono), "wir" (mi), "ihr" (vi) i "sie" (oni/one). Pokazne zamjenice koriste se za pokazivanje na nešto ili nekoga. One uključuju "dieser" (ovaj), "jener" (onaj), "dasselbe" (isto), "derjenige" (onaj), "solcher" (takav) i "welcher" (koji). Upitne zamjenice koriste se za postavljanje pitanja. One uključuju "wer" (ko), "was" (šta), "welcher" (koji), "wann" (kada) i "warum" (zašto). Relativne zamjenice koriste se za povezivanje u kompleksne rečenice. One uključuju "der" (koji), "die" (koja), "das" (koje), "welcher" (koji), "wo" (gdje) i "wenn" (kada).

su riječi koje se koriste za opisivanje glagola, pridjeva ili drugih priloga. Oni se obično koriste za izražavanje načina, mjesta, vremena, količine ili intenziteta radnje. Postoji mnogo vrsta priloga, a neke od najčešće korištenih uključuju:

• Zeitadverbien (adverbi vremena): heute (danas), gestern (jučer), morgen (sutra)
• Ortsadverbien (adverbi mjesta): hier (ovdje), da (tu), oben (gore), unten (dolje)
• Modaladverbien (adverbi načina): schnell (brzo), langsam (sporo), gut (dobro), schlecht (loše)
• Gradadverbien (adverbi količine): sehr (vrlo), viel (mnogo), wenig (malo), genug (dovoljno)
• Negationsadverbien (adverbi negacije): nicht (ne), nie (nikad), kein (ni jedan)

Prilozi se obično stavljaju iza glagola u rečenici. Primjeri uključuju "Ich lese gerne" (Rado čitam.), gdje se "gerne" koristi za opisivanje načina čitanja (rado), ili "Wir fahrenvoziti morgen frührano nach Berlin" (Sutra rano vozimo za Berlin), gdje se "morgen" (sutra) i "früh" (rano)  koriste za opisivanje vremena putovanja.

su riječi koje se koriste za povezivanje rečenica, riječi ili fraza u njemačkom jeziku. Oni su važni za stvaranje smislene, gramatički ispravne rečenice i izražavanje različitih ideja i odnosa između njih.

Postoji nekoliko vrsta vezničkih riječi u njemačkom jeziku, a neke od najčešće korištenih uključuju:

• Koordinierende Konjunktionen (Koordinacijski veznici): und (i), oder (ili), aberali (ali), dennjer | nego | zapravo (jer), sowie (kao i)
• Subordinierende Konjunktionen (Subordinacijski veznici): weiljer (jer), dass (da), wennkada | ako (ako), obwohliako (iako), damits time (da bi)

Koordinacijski veznici se koriste za povezivanje rečenica koje su jednako važne i neovisne jedna o drugoj. Primjerice, "Ich mag Kaffee und Tee" (Volim kafu i čaj), gdje se "und" koristi za povezivanje dviju jednako važnih rečenica.

Subordinacijski veznički riječi koriste se za povezivanje glavne rečenice s ovisnom rečenicom. Ovisna rečenica je rečenica koja ne može stajati sama za sebe i mora biti povezana s glavnom rečenicom da bi imala smisla. Primjerice, "Ich bleibe zuka | za | kod Hause, weil ich krankbolesno binbiti (pomoćni glagol za gradnju perfekta)" (Ostajem kod kuće jer sam bolestan), gdje se "weil" koristi za povezivanje ovisne rečenice "ich krank bin" s glavnom rečenicom "Ich bleibe zu Hause".

su riječi koje se koriste za označavanje odnosa između imenice (ili zamjenice). Obično se koriste za opisivanje mjesta, vremena, načina, uzroka i svrhe radnje.

Postoji velik broj predloga u njemačkom jeziku, a neki od najčešće korištenih uključuju:

• anna (na), aufna (na), in (u), übero ( nekome ili nečemu ) | iznad | preko (iznad), unter (ispod), vor (ispred), hinteriza (iza)
• nebenpored (pored), zwischenizmeđu (između), gegenüberprekoputa (preko puta), entlang (duž), um (oko), bisdo (do)
• mit (s), ohne (bez), durch (kroz), für (za), gegenprotiv | oko (prilog) - otprilike | za razliku od (konjukcija) (protiv), trotzuprkos (usprkos), wegen (zbog)
• aus (iz), zu (do), seit (od), abod (od), bis (do), vor (prije)

Predlozi obično dolaze ispred imenice ili zamjenice u rečenici. Primjerice, "Ich gehe in die Schuleškola" (Idem u školu), gdje se "in" koristi za označavanje mjesta radnje.