Imenice u njemačkom jeziku
Emir M.
Gramatika njemačkog jezika može biti pomalo zbunjujuća, ali kada se pravila nauče, može se govoriti njemački sa sigurnošću. Jedan od ključnih dijelova njemačke gramatike su imenice. U ovom članku, objasnit ćemo što su imenice u njemačkom jeziku, kako se koriste artikli “der“, “die” i “das“, kako funkcionira množina imenica i kako se dekliniraju.
Što su imenice?
Imenice su riječi koje označavaju osobe, mjesta, stvari, ideje i osjećaje. U njemačkom jeziku, imenice uvijek započinju velikim slovom. Na primjer, “Haus” (kuća), “Mädchen” (djevojka), “Auto” (automobil) su imenice.
Primjeri njemačkih imenica koje označavaju osjećaje:
- Liebe (f) – ljubav
- Hass (m) – mržnja
- Freude (f) – radost
- Trauer (f) – tuga
- Angst (f) – strah
- Wut (f) – bijes
- Ekel (m) – gađenje
- Vertrauen (n) – povjerenje
- Hoffnung (f) – nada
- Sehnsucht (f) – čežnja
- Glück (n) – sreća
- Zufriedenheit (f) – zadovoljstvo
- Enttäuschung (f) – razočaranje
- Neid (m) – zavist
- Stolz (m) – ponos
- Scham (f) – sramota
- Reue (f) – kajanje
- Empathie (f) – empatija
- Mitleid (n) – suosjećanje
- Begeisterung (f) – oduševljenje
Ove imenice su važne za opisivanje različitih osjećaja koje ljudi mogu osjećati u različitim situacijama. One se mogu koristiti u različitim kontekstima, od ljubavnih situacija do poslovnih ili osobnih situacija.
Primjeri njemačkih imenica koje označavaju ideje i događaje:
- Idee (f) – ideja
- Gedanke (m) – misao
- Konzept (n) – koncept
- Vorstellung (f) – predstava
- Plan (m) – plan
- Projekt (n) – projekt
- Vision (f) – vizija
- Meinung (f) – mišljenje
- Theorie (f) – teorija
- Hypothese (f) – hipoteza
- Phänomen (n) – fenomen
- Ereignis (n) – događaj
- Situation (f) – situacija
- Aktion (f) – akcija
- Prozess (m) – proces
- Entwicklung (f) – razvoj
- Revolution (f) – revolucija
- Transformation (f) – transformacija
- Krise (f) – kriza
- Entscheidung (f) – odluka
Ove imenice mogu se koristiti u različitim kontekstima kako bi se opisali različiti koncepti i događaji u njemačkom jeziku.
Primjeri njemačkih imenica koje označavaju stvari:
- Buch (n) – knjiga
- Autoauto (n) – automobil
- Haus (n) – kuća
- Stuhl (m) – stolica
- Tisch (m) – stol
- Fernseher (m) – televizor
- Computer (m) – računalo
- Handy (n) – mobitel
- Schuhe (pl) – cipele
- Kleid (n) – haljina
- Brillenaočale (f) – naočale
- Uhr (f) – sat
- Kühlschrank (m) – hladnjak
- Waschmaschine (f) – perilica rublja
- Kaffeemaschine (f) – aparat za kavu
- Fahrrad (n) – bicikl
- Gitarre (f) – gitara
- Tasche (f) – torba
- Bett (n) – krevet
- Lampe (f) – lampa
Ove imenice su važne za opisivanje stvari koje nas okružuju i koje koristimo u svakodnevnom životu. One se mogu koristiti u različitim kontekstima, od opisa osobnih stvari do različitih predmeta u kući ili uredu.
Učenje roda u njemačkom je važno za pravilno korištenje gramatičkih struktura u rečenici, kao i za izbjegavanje pogrešaka u padežima i korištenju odgovarajućih pridjeva. Također je važno zapamtiti rod riječi jer se često koristi pri određivanju člana ili zamjenice koje se koriste uz riječ.
Artikli “der”, “die” i “das”
U njemačkom jeziku, imenice uvijek imaju određeni ili neodređeni član (artikl). Određeni član “der” koristi se s muškim imenicama, “die” sa ženskim i “das” srednjim imenicama, a neodređeni član “ein” s muškim, ženskim i srednjim imenicama. Na primjer, “der Hund” (pas), “die Katze” (mačka), “das Hauskuća” (kuća), “einjedan | neodređeni član Buch” (knjiga), “einejedna Blumecvijet” (cvijet).
Množina njemačkih imenica
U njemačkom jeziku, imenice se mijenjaju u množinu. To znači da riječi poput “Hund” (pas) postaju “Hunde” (psi) u množini. Množina se može formirati na nekoliko načina, ovisno o vrsti imenice. Na primjer, većina imenica tvori množinu dodavanjem nastavka “-e” (Brothljeb | kruh – Brote), dok neke imenice mijenjaju glasove (Mann – Männer) ili zadržavaju svoj oblik (Milchmlijeko – Milch).
Množina njemačkih imenica se obično tvori dodavanjem sufiksa na kraj riječi, iako postoje neki izuzeci i posebnosti u pravilima za tvorbu množine.
Najčešći sufiksi za tvorbu množine su:
(-e) : Riječi koje završavaju na suglasnik + “e”, npr. “Haus – Häuser” (kuća – kuće).
(-n/-en) : Riječi koje završavaju na “-el”, “-en”, “-er”, “-chen”, “-lein”, npr. “Kinderdjeca – Kinder” (djeca), “Männer – Männer” (muškarci).
(-s) : Riječi koje završavaju na “-s”, “-x” ili “-z”, npr. “Bus – Busse” (autobusi), “Box – Boxen” (kutije), “Quiz – Quizze” (kvizovi).
(-er) : Riječi koje završavaju na “-e”, “-ent”, “-ist”, “-ig” ili “-ling”, npr. “Lehreručitelj – Lehrer” (učitelji), “Student – Studenten” (studenti), “Hund – Hunde” (psi), “Käfig – Käfige” (kavezi), “Maus – Mäuse” (miševi).
Postoje i izuzeci od ovih pravila, kao što su nepravilne množine riječi poput “Mann – Männer” (muškarci), “Fraužena – Frauen” (žene), “Kinddijete – Kinder” (djeca), “Ohruho – Ohren” (uši), itd.
Također, neke riječi u jednini i množini zvuče isto, a razlikuju se samo po kontekstu u kojem se koriste, kao što je “das Messer (nož) – die Messer” (noževi).
Pravilno korištenje množine je važno za komunikaciju na njemačkom jeziku, a za neke riječi postoje i različita značenja u jednini i množini. Zato je važno upamtiti pravila za tvorbu množine i naučiti riječi koje se ne pridržavaju standardnih pravila.
Deklinacija njemačkih imenica
U njemačkom jeziku, imenice se dekliniraju kako bi se odrazio rod, broj i padež. To znači da se oblik imenice mijenja ovisno o tome kako se koristi u rečenici. Na primjer, riječ “Hund” (pas) mijenja oblik ovisno o tome je li u subjektu (“der Hund”), objektu (“den Hund”), dativu (“dem Hund”) ili genitivu (“des Hundes”).