Imenice u njemačkom jeziku

Emir M.

5,2 min read
Sadržaj

Gramatika njemačkog jezika može biti pomalo zbunjujuća, ali kada se pravila nauče, može se govoriti njemački sa sigurnošću. Jedan od ključnih dijelova njemačke gramatike su imenice. U ovom članku, objasnit ćemo što su imenice u njemačkom jeziku, kako se koriste artikli “der“, “die” i “das“, kako funkcionira množina imenica i kako se dekliniraju.

Što su imenice?

Imenice su riječi koje označavaju osobe, mjesta, stvari, ideje i osjećaje. U njemačkom jeziku, imenice uvijek započinju velikim slovom. Na primjer, “Haus” (kuća), “Mädchen” (djevojka), “Auto” (automobil) su imenice.

Učenje roda u njemačkom je važno za pravilno korištenje gramatičkih struktura u rečenici, kao i za izbjegavanje pogrešaka u padežima i korištenju odgovarajućih pridjeva. Također je važno zapamtiti rod riječi jer se često koristi pri određivanju člana ili zamjenice koje se koriste uz riječ.

Artikli “der”, “die” i “das”

U njemačkom jeziku, imenice uvijek imaju određeni ili neodređeni član (artikl). Određeni član “der” koristi se s muškim imenicama, “die” sa ženskim i “das” srednjim imenicama, a neodređeni član “ein” s muškim, ženskim i srednjim imenicama. Na primjer, “der Hund” (pas), “die Katze” (mačka), “das Haus” (kuća), “ein Buch” (knjiga), “eine Blume” (cvijet).

Množina njemačkih imenica

U njemačkom jeziku, imenice se mijenjaju u množinu. To znači da riječi poput “Hund” (pas) postaju “Hunde” (psi) u množini. Množina se može formirati na nekoliko načina, ovisno o vrsti imenice. Na primjer, većina imenica tvori množinu dodavanjem nastavka “-e” (Brot – Brote), dok neke imenice mijenjaju glasove (Mann – Männer) ili zadržavaju svoj oblik (Milch – Milch).

Množina njemačkih imenica se obično tvori dodavanjem sufiksa na kraj riječi, iako postoje neki izuzeci i posebnosti u pravilima za tvorbu množine.

Najčešći sufiksi za tvorbu množine su:

(-e) : Riječi koje završavaju na suglasnik + “e”, npr. “Haus – Häuser” (kuća – kuće).
(-n/-en) : Riječi koje završavaju na “-el”, “-en”, “-er”, “-chen”, “-lein”, npr. “Kinder – Kinder” (djeca), “Männer – Männer” (muškarci).
(-s) : Riječi koje završavaju na “-s”, “-x” ili “-z”, npr. “Bus – Busse” (autobusi), “Box – Boxen” (kutije), “Quiz – Quizze” (kvizovi).
(-er) : Riječi koje završavaju na “-e”, “-ent”, “-ist”, “-ig” ili “-ling”, npr. “Lehrer – Lehrer” (učitelji), “Student – Studenten” (studenti), “Hund – Hunde” (psi), “Käfig – Käfige” (kavezi), “Maus – Mäuse” (miševi).
Postoje i izuzeci od ovih pravila, kao što su nepravilne množine riječi poput “Mann – Männer” (muškarci), “Frau – Frauen” (žene), “Kind – Kinder” (djeca), “Ohr – Ohren” (uši), itd.

Također, neke riječi u jednini i množini zvuče isto, a razlikuju se samo po kontekstu u kojem se koriste, kao što je “das Messer (nož) – die Messer” (noževi).

Pravilno korištenje množine je važno za komunikaciju na njemačkom jeziku, a za neke riječi postoje i različita značenja u jednini i množini. Zato je važno upamtiti pravila za tvorbu množine i naučiti riječi koje se ne pridržavaju standardnih pravila.

Deklinacija njemačkih imenica

U njemačkom jeziku, imenice se dekliniraju kako bi se odrazio rod, broj i padež. To znači da se oblik imenice mijenja ovisno o tome kako se koristi u rečenici. Na primjer, riječ “Hund” (pas) mijenja oblik ovisno o tome je li u subjektu (“der Hund”), objektu (“den Hund”), dativu (“dem Hund”) ili genitivu (“des Hundes”).

ROD (Genus/Geschlecht)

  • muški (maskulin)
  • ženski (feminin)
  • srednji (neutrum)

BROJ (Nummerus)

  • jednina (Singular)
  • množina (Plural)

PADEŽ (Kasus/Fall)

  • Nominativ
  • Genitiv
  • Dativ
  • Akkusativ