U malom selu, okruženom visokim planinama, postojalo je prekrasno, čisto jezero. Tamo su živjele šarene ribe i divlje cvijeće svih boja. U tom selu je također živjela djevojčica po imenu Lina koja je iznad svega voljela jezero.
Jednog sunčanog jutra, Lina je odlučila provesti dan na jezeru. Spakovala je svoju omiljenu knjigu, sendvič i udobnu deku. Nakon što je sve stavila u svoj mali ruksak, krenula je prema jezeru.
Kada je stigla na jezero, Lina je raširila svoju deku ispod velikog, hladovitog drveta. Legla je i počela čitati. Ptice su cvrkutale i sunce se sjajilo na površini vode. Bilo je vrlo mirno.
Odjednom je čula tiho šaputanje vode. Radoznala, ustala je i otišla do obale. Tamo je vidjela malu, sjajnu ribu koja je gledala u nju. Lina je osmijehnula i mahala joj. Riba je veselo skakala po vodi, a Lina se smijala.
Zatim je čula šuštanje iza sebe. Kada se okrenula, vidjela je pahuljasto zečića koji je virio iz grmlja. Pažljivo je pružila ruku, a zečić se približio da gricka njen sendvič. Lini se to učinilo veoma smiješnim.
Poslijepodne je prošlo u čitanju, igri i opuštanju. Lina je promatrala oblake koji su prelazili preko neba i sanjarila. Osjećala se sretnom i slobodnom.
Kada je sunce zašlo, Lina je spakovala svoje stvari i krenula kući. Smiješila se jer je znala da će provesti još mnogo dana na jezeru. To je bio njen omiljeni kraj, pun čarolije i ljepote. Svaki put kad je bila tamo, osjećala se kao u drugom svijetu, daleko od svoje svakodnevice.
Dok se vraćala kući, Lina je razmišljala o svim lijepim trenucima koje je provela na jezeru. Susret s sjajnom ribom i znatiželjnim zečićem ispunio joj je srce radošću. Odlučila je uskoro ponovo doći.
Kada je stigla kući, ispričala je svojoj porodici o svojoj avanturi. Njene oči su sjale od uzbuđenja dok je pričala o prijateljskoj ribi i slatkom zečiću.
Te noći, Lina je duboko i čvrsto spavala, sanjajući o još jednom danu na jezeru. Znala je da je čeka još mnogo avantura, odmah ispred njenih vrata, na njenom voljenom jezeru.
