Neuanfang im Altenheim „Sonne“

Mein Herzsrce schlug schneller, alskao || nego ich das Altenheim „Sonne“ betrat. Heute war mein erster Arbeitstag als Altenpfleger, und ich war voller Hoffnungnada und einjedan | neodređeni član wenig Nervosität. Die warme Begrüßung durch das Teamtim gab mir jedochmeđutim sofort das Gefühlosjećaj, am richtigen Ortmjesto zuka | za | kod seinbiti (pomoćni glagol za gradnju perfekta).

Srce mi je brže kucalo dok sam ulazio u starački dom „Sonne“. Danas je bio moj prvi radni dan kao njegovatelja, i bio sam pun nade i malo nervozan. Topao doček tima mi je odmah dao osjećaj da sam na pravom mjestu.

Upoznao sam se sa svojom prvom štićenicom, gospođom Müller, koja mi je s prijateljskim osmijehom i nježnim riječima pokazala ustanovu. Stanari su radoznalo pogledali kad smo prolazili pored njihovih soba. U njihovim očima čitao sam priče, životnu mudrost i očekivanje prijateljske riječi.

Moji prvi zadaci bili su empatični i poučni. Pomagao sam oko jela, šetnji u vrtu i njezi. Svaki čin se činio važnim, svaki osmijeh stanara kao dar. Osjetio sam kako moja početna nervoza ustupa mjesto dubokom zadovoljstvu.

Kako je dan završavao, sjeo sam na trenutak s gospodinom Schmidtom, koji je volio pričati priče iz svoje mladosti. Njegove riječi su bile kao mostovi u drugo vrijeme, i osjećao sam se počašćen što ih je dijelio sa mnom.

Svaki razgovor, svaka pružena pomoć, u meni je raslo razumijevanje za ovaj važan posao. Napustio sam starački dom „Sonne“ sa znanjem da nisam samo dao, već sam i neizmjerno mnogo primio.

Na putu kući reflektirao sam svoj dan i znao da sam pronašao svoje mjesto. U staračkom domu „Sonne“ nije se radilo samo o njezi, već o humanosti, poštovanju i ljubavi. Moj prvi radni dan bio je početak putovanja na kojem ću ne samo pomagati drugima, već i osobno rasti.