Cijelu noć je padao snijeg i sada je ispred moje kuće debeli sloj snijega. Danas je moj red da očistim trotoar. Obučem se toplo, uzmem lopatu za snijeg i izađem u hladnoću.
Snijeg škripi pod mojim nogama dok počinjem da lopatam. Hladno je, ali svjež zrak prija. Vidim kako se djeca igraju u snijegu i čujem njihov smijeh. To me nasmiješi.
Nakon nekog vremena, put je skoro slobodan. Ruke mi se osjećaju teško, ali sam ponosan na ono što sam postigao. Susjedi prolaze i zahvaljuju mi. To me čini sretnim i osjećam kako zajednica drži zajedno.
Na kraju posipam sol na put da niko ne posklizne. Sada sve izgleda sigurno i čisto. Vraćam lopatu i ulazim na toplinu.
Unutra si napravim vruću čokoladu i gledam kroz prozor. Snijeg se sjaji na suncu i izgleda prekrasno. Osjećam se dobro jer sam završio svoj zadatak.
Ovaj mali zadatak mi je pokazao koliko je važno preuzeti odgovornost i biti tu za zajednicu. Iako je bilo naporno, isplatilo se.
Sada se radujem mirnom danu u svojoj toploj stanu. Pogled na čisti, pokriveni snijegom put mi daje osjećaj zadovoljstva i ponosa.
Čišćenje snijega ispred mog stana bilo je više od obaveze. Bila je to prilika da budem dio zajednice i pokažem da brinemo jedni o drugima.
