Ein Brief für Emma

Es istbiti (pomoćni glagol za gradnju perfekta) Vidi u rječniku... 8 Uhr morgensujutro, jutrom Vidi u rječniku.... Emma steht aufna Vidi u rječniku... und kleidet sich für den Tag. Nach einem kurzen Abstecher ins Badezimmerkupatilo Vidi u rječniku..., wo sie ihre Zähne putzt, begibt sie sich in die Küche. Dort gönnt sie sich einjedan | neodređeni član Vidi u rječniku... Frühstück, bestehend aus einem Brothljeb | kruh Vidi u rječniku... mit Honig und einer heißenzvati se Vidi u rječniku... Tassešolja, šoljica Vidi u rječniku... Kaffee, um gut in den Tag zuka | za | kod Vidi u rječniku... startenpočinjati Vidi u rječniku....

Jutro je, 8 sati. Ema ustaje i oblači se za dan koji je pred njom. Nakon kratkog odlaska u kupaonicu, gdje pere zube, kreće prema kuhinji. Tamo se počasti doručkom sastavljenim od kruha s medom i šoljicom vrućeg kafe, kako bi dobro započela dan.

Iznenada, tišinu prekida zvuk. Glasno zvono odjekuje. “Oh, neko zvoni”, pomisli Ema i radoznalo odloži šalicu. Ustaje i brzo prilazi ulaznim vratima da vidi ko joj toliko rano ujutro dolazi u posjetu.

Kada Ema otvori vrata, ništa ne vidi. Nikoga nema na vidiku. No, njezinu pažnju brzo privlači nešto na podu – koverta. Misteriozno pismo bez pošiljatelja. S osjećajem čuđenja podiže ga i vraća se u kuhinju, mjesto gdje je ovaj neočekivani jutarnji doživljaj započeo.

Ema sjeda za kuhinjski stol držeći pismo u ruci. Pitanja joj se vrtoglavo roje po glavi: Ko bi mogao biti pošiljatelj? Koju poruku pismo sadrži? I zašto je pismo samo, bez ikakvog glasnika, ostavljeno pred njenim vratima? Pažljivo promatra omotnicu. Na pismu piše “za Emu”, napisano elegantnim, gotovo plesnim rukopisom.

S oklijevanjem otvara pismo. U njemu pronalazi pozivnicu na misteriozan događaj, održan na mjestu koje joj je dobro poznato – staroj vili na rubu grada, koja je već godinama napuštena. Pozivnica obećava noć punu iznenađenja i tajni.

Zaintrigirana i malo uzbudjena, Ema razmišlja što bi ovo misteriozno događanje moglo značiti. Osjeća kako joj znatiželja raste. Pismo joj je donijelo jutro koje je sve samo ne uobičajeno. S odlučnim osmijehom, Ema odlučuje prihvatiti poziv. Vidi to kao početak avanture, možda čak i početak priče koja jedva čeka da bude ispričana.

Dok ponovno čita pismo, razmišlja o tome što bi mogla očekivati. Tajanstveno, neočekivano – to je upravo ono što je Ema uvijek tražila. S posljednjim gutljajem kafe, ustaje, odlučna da ovom danu da preokret koji nikada nije očekivala.