Razlika između prijedloga an i auf u njemačkom jeziku

Prijedlozi „an“ i „auf“ u njemačkom jeziku često mogu biti zbunjujući za one koji uče jezik, jer se oba mogu prevesti kao „na“ u našem jeziku. Međutim, njihova upotreba ovisi o specifičnom kontekstu i prostornom odnosu između objekata. Ova lekcija će vam pomoći da razumijete kada i kako pravilno koristiti ove prijedloge.

Prijedlog „an“ može se koristiti u sljedećim kontekstima:

• Uz okomite površine: Kada se nešto nalazi uz ili na okomitoj površini.
• Blizina ili dodirivanje: Kada je nešto u neposrednoj blizini ili dodiruje nešto drugo.
• Vodene površine: Kada govorimo o obalama rijeka, jezera ili mora.

Primjeri:

1. 1. Das Bildslika hängt anna der Wand.
      (Slika visi na zidu.)
      – Slika je postavljena uz okomitu površinu.
   2. Sie sitzt an dem Tisch.
      (Ona sjedi za stolom.)
      – Ona je u blizini stola, možda za njegovim rubom.
   3. Wir treffenpogoditi | sretati se uns am Bahnhof.
      (Sastajemo se na željezničkoj stanici.)
      – „Am“ je skraćenica od „an dem“, označava mjesto sastanka.

Prijedlog „auf“ koristi se u sljedećim situacijama:

• Na vodoravnim površinama: Kada se nešto nalazi na vrhu nečega.
• Otvoreni prostori i događaji: Kada govorimo o mjestima kao što su tržnice, festivali ili ulice.
• Povišeni položaji: Kada je nešto smješteno iznad razine tla.

Primjeri:

1. 1. Das Buch liegt aufna dem Tisch.
      (Knjiga leži na stolu.)
      – Knjiga je položena na vodoravnoj površini stola.
   2. Die Kinderdjeca spielenigrati | svirati instrument auf der Straße.
      (Djeca se igraju na ulici.)
      – Radnja se odvija na otvorenom prostoru.
   3. Er steht auf der Leiterljestve, merdevine.
      (On stoji na ljestvama.)
      – Osoba je u povišenom položaju.

Padeži uz „an“ i „auf“

Oba prijedloga mogu se koristiti s dativom ili akuzativom, ovisno o tome opisujemo li statično stanje ili kretanje.

• Dativ (gdje? – wo?): Označava mjesto ili stanje mirovanja.
• Akuzativ (kamo? – wohinkuda?): Označava smjer kretanja ili promjenu položaja.

Primjeri s „an“:

• Dativ:
  Das Bild hängt an der Wand.
  (Slika visi na zidu.)
  – Statično stanje.
• Akuzativ:
  Ich hänge das Bild an die Wand.
  (Vješam sliku na zid.)
  – Radnja kretanja.

Primjeri s „auf“:

• Dativ:
  Das Glas steht auf dem Tisch.
  (Čaša stoji na stolu.)
  – Statično stanje.
• Akuzativ:
  Ich stelle das Glas auf den Tisch.
  (Stavljam čašu na stol.)
  – Radnja kretanja.

1. Primjeri rečenica: Kako biste bolje razumjeli upotrebu prijedloga „an“ i „auf“, korisno je naučiti primjere rečenica. To će vam pomoći da lakše prepoznate razlike u značenju i upotrebi.
2. Kontekst: Pokušajte obratiti pažnju na kontekst u kojem se prijedlozi koriste. Razmišljanje o situaciji ili okolnostima pomoći će vam da bolje razumijete njihovu upotrebu.

Vježbe za primjenu

Popunite praznine s „an“ ili „auf“ i upotrijebite ispravan padež:

1. Die Katzemačka springt ___ das Dach.
2. Er wartet ___ der Haltestelle.
3. Wir legenstaviti | položiti die Decke ___ den Boden.
4. Das Poster hängt ___ der Tür.
5. Sie stellt die Vase ___ das Regalregal.

Rješenja

1. auf (akuzativ: das Dach)
   – Die Katze springt auf das Dach. (Mačka skače na krov.)
2. an (dativ: der Haltestelle)
   – Er wartet an der Haltestelle. (On čeka na stajalištu.)
3. auf (akuzativ: den Boden)
   – Wir legen die Decke auf den Boden. (Stavljamo deku na pod.)
4. an (dativ: der Tür)
   – Das Poster hängt an der Tür. (Poster visi na vratima.)
5. auf (akuzativ: das Regal)
   – Sie stellt die Vase auf das Regal. (Ona stavlja vazu na policu.)