Ein dunkler Abend ohne Strom
Mračna večer bez struje u našem gradu
Kratka priča
Odjednom je postalo mračno u mom kvartu. Svjetla u kućama, na ulicama, svuda su ugašena. Iznenadni nestanak struje nas je iznenadio i tama kao da je progutala sve.
Osjećam se malo nesigurno, ali onda se sjetim da imamo baterijsku lampu i svijeće za takve slučajeve. Pronalazim ih i palim svijeće. Treperavo svjetlo unosi ugodnu atmosferu u sobu.
Vanjski čujem komšije kako razgovaraju. Neki se okupljaju da bi raspravljali o tome šta bi moglo biti uzrok. Uprkos mraku, osjećam osjećaj zajedništva. Svi smo u istom čamcu.
Djeci je uzbudljivo igrati se pri svjetlu svijeća. Prave igru od bacanja sjena na zid. Njihov smijeh i šale čine situaciju mnogo lakšom.
Sjednem s šoljom čaja kraj prozora i promatram zvijezde. Bez uobičajenog svjetlosnog zagađenja, posebno su svijetle i lijepe.
Nakon nekog vremena, struja se vraća. Svjetla ponovo trepere i normalnost se vraća u naš kvart. Ali nekako mi već nedostaje taj miran, razmišljajući trenutak bez struje.
Ovo iskustvo me naučilo koliko smo ovisni o struji, ali i kako lijepo može biti kada se sve zaustavi. Bila je to dobra podsjetnik da cijenimo male stvari u životu.
Idem na spavanje s osjećajem zahvalnosti za toplinu, svjetlo i zajednicu koju imamo. Jedna mračna večer nas je sve malo više zbližila.