Gramatika njemačkog jezika

Njemački je fascinantan, dobro strukturiran jezik sa jasnim pravilima, jednostavan za učenje

U njemačkom jeziku postoji deset vrsta riječi, neke od njih se mogu deklinirati i konjugirati.

Njemački alfabet uključuje 26 osnovnih slova latinske abecede i tri slova sa preglasom

Imenice su riječi koje označavaju osobe, mjesta, stvari, ideje i osjećaje i uvijek započinju velikim slovom

Određeni članovi – der, die, das – imaju ključnu ulogu u komunikaciji, jer pomažu u određivanju roda, broja i padeža imenice

Neodređeni članovi  se koriste kada govorimo o nečemu po prvi put ili kada želimo naglasiti neodređenost nečega

Neke imenice u množini dobijaju samo nastavke, neke se uopšte ne mijenjaju, a neke u množini dobijaju preglas

Imenice se u njemačkom jeziku mijenjaju ovisno o padežu, rodu (muški, ženski ili srednji) i broju (jednina ili množina)

Složene imenice su specifične za njemački, nastaju kada se dvije ili više riječi kombinuju kako bi se stvorila nova riječ

Glagoli opisuju radnje, stanja ili događaje. U njemačkom jeziku, glagoli se mijenjaju prema licu, vremenu i načinu.

Konjugacija glagola u njemačkom jeziku uključuje promjenu završetka glagola kako bi se uskladila s licem i brojem subjekta.

Modalni glagoli obično izražavaju potrebu, mogućnost, dopuštenje, želju ili obvezu i koriste se sa infinitivom glavnog glagola

U osnovnom značenju, modalni glagol “dürfen” se koristi za izražavanje dozvole ili mogućnosti.

Modalni glagol “können” izražava sposobnost, mogućnost ili dozvolu za neku radnju.

Osnovno značenje glagola “mögen” je “voljeti” ili “željeti”, ali može se koristiti i u drugim kontekstima.

Modalni glagol “müssen” je jedan od njemačkih modalnih glagola i ima značenje “morati” ili “biti prisiljen”

“Sollen” se koristi za izražavanje dužnosti, obaveze ili preporuke, može ukazivati na nešto što bi trebalo da se dogodi.

“Wollen” se obično prevodi kao “željeti” ili “htjeti”, ovaj glagol izražava želju, namjeru ili volju subjekta da nešto učini.